Emocije - posebno te
što su naši strahovi – koriste nam za opstanak. One koje su uključeni u
emocionalni mozak oblastima mogu da sačuvaju uspomene. Međutim, ove
uspomene su obično veoma sematske. Međutim, to je dovoljno brzo, kao
munja, pokrenuti citav niz emocionalnih reakcija.
Primer:
Za šetnju u šumi u sumrak, mi stupamo u paniku, jer smo vidjeli senku koja
izgleda kao velika životinja. Mi Ukrutimo, srce igra, razmišljaju o begu.
Na bližem ispitu, primetimo da je u pitanju veliki grm. Mi smo mirni, dok
nam naš um nudi objašnjenje za situaciju. Ovaj primer pokazuje kako
emocije pomognu u odgovoru brzo i tako možemo da preživimo u opasnim
situacijama. Ovde priroda uzima u obzir da mi ne odgovori (po motu: jedna
greška ili posledica može biti opasnija nego po broju mnogih lažnih
uzbuna).
Naša
podignuta pozicija kao ljudska bica se verovatno objasnjava od naše
sposobnosti da se suzbije emocionalne varijacije i u tok pokrenute
programe lakse kontrolisu i cak mogu sasvim ukociti. Svest nam daje tako
alternative za emocije u mozgu koje su već projektovane i spreman je
okupio spoljnim programima. To nas čini i više promenljive i prilagodljive
u komplikovanim situacijama. Ljudski progresi treba da se zasnivaju
prvenstveno na mogućnost da kontroliše emocije. U isto vreme ovo
objašnjava patnje nekih ljudi koji osećaju sasvim i samo emocionalno ovaj
„rečnik“ operacijea možda neće razumeti. Takvi ljudi ne bi trebalo da se
preziru ili podsmehavaju. Zato što je veoma teško kontrolisati emocije na
um. To je zato što mnogo više direktnih informacija od nerva veze sa
centru emocijama nego sa centro „mozga za razlog“ nego obrnuto.
Emocionalni mozak ima mnogo više kontrole nego što je tu „mozak za
razlog“.
Mnogi
mentalni poremećaji mogu se objasniti činjenicom da je savest preslaba da
uhapsi emotivno pokrenute procese. Onima koji su pogođeni - dominiraju
emocije. Primeri su pored anksioznih poremećaja i poremećaja ishrane,
zavisnosti i sve ostala štetna ponašanja. U ovim slučajevima se može
govoriti o Impulsnoj kontroli. Druga velika grupa mentalnih poremećaja
karakteriše činjenica da ona ne svesti, emocija, nego se vežba pravilno i
ispravno tumačenje. Emocionalno obojen tjelesni strahovi su ili potpuno
ignorisani ili u zabludi kao rizik pogrešno interpretiran. Takve osobe su
često u zabludi godinama od lekara do lekara, sve dok ne bude priznata kao
pravi uzrok poremećaja anksioznosti.
Kod
utvrdjenih emocionalnih poremećaja zakze ne samo „kocnica za razlog“ nego
svest je verovatno još uvek na „gas pedalu“. Tipičan primer je
katastrofalne misli panike bolesnika („sad umirem“, „ja ne mogu ništa“ „to
sigurno neće uspeti“
Kognitivna terapija koristi mogućnosti za kontrolu uma emocije relevantnih
misli i obučava njih. Brži i pouzdaniji efekat u emocionalnim poremećajima
je u terapiji ponasanja i pristupa. Kod te terapije onima koji su pogođeni
se sukobe sa situacijama koje zu izbegavali, omogućavajući im da prave
korekture iskustva. Ovo poslednje izgleda naročito pogodna za emocionalni
mozak se nalaze informacije, bar delimično, da biste zamenili ili
modifikovati njih. U drugim sličnim situacijame, emocionalni mozak reaguje
imati značajno oslabljene reakcije. Nasuprot tome, kognitivna terapija
uzima u obzir da je telo pomera od emocija u mozgu upozorenja, a zatim
dolazni komande „mozga razloge“ može da zaustavi akcije. Činjenica da je
obaveštenje u skladu sa tim talentovanim osobama mogu biti potpuno
eliminisani, malo je verovatno jer to verovatno priroda nije tako
odredila. Jer je mogućnost da obavestimo promoviše i naš opstanak. Koji
ima tendenciju da se napadi panike mogu ponoviti, dakle, biti ni posle 20
godina pauze, još uvek iznenađeni napada panike. Za emotivno kompetentne
osobe, to bi trebalo da ne bude problem više, jer znaju kako da rukujete
ovakvim situacijama. |